Koji je odlomak netočan? Možete kliknuti više rečenica u tekstu peticije i za svaku nam reći što je točno. Ovo nije obavezno.
Uzastopne rečenice spajaju se u jednu tvrdnju. Ponovno kliknite rečenicu da biste je uklonili.
Peticija za reguliranje obveza koncesionara na pomorskom dobru
PETICIJA
Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske
Molimo Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture RH da preispita smislenost i svrsishodnost članka 76a. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske, kojim se zabranjuje sidrenje pomorskih objekata i hidroaviona vlastitim sidrenim sustavom u akvatoriju od nautičkog sidrišta prema obali, te na udaljenosti do 300 m od nautičkog sidrišta u pravcu pučine.
Ukoliko bi se, naime, inzistiralo na apsolutnom poštivanju odredbi ovoga članka, to bi u praksi značilo da su granice područja koje je dato u koncesiju za nautičko sidrište nerazumno i posve nelogično proširene čak 300 metara od stvarnih granica sidrišta za koje je dodijeljena koncesija. Tom se odredbom, naime, u stvarnosti višestruko povećava površina koju je koncesionar praktično dobio u koncesiju, a za to ne plaća ni lipe naknade davatelju koncesije. Kako to u praksi izgleda i koliko se ovom odredbom proširuju granice sidrišta pod koncesijom jasno je iz skica priloženih ovoj peticiji.
Ukoliko se pak plovni objekat namjerava sidriti u blizini područja koje je dato u koncesiju za nautičko sidrište (iz bilo kojih razloga, a koji ne spadaju u višu silu ili nevolju na moru), to bi značilo, poštujući odredbe ovoga članka, da se mora udaljiti najmanje 300 metara od granica sidrišta u pravcu pučine. Pritom se nije uzelo u obzir da dubina mora raste s udaljavanjem od kopna, te da se manje brodice i jahte ne mogu sidriti na dubinama većim od 20 ili 30 metara (ovisno o svojoj veličini),. Drugim riječima, ovaj članak nautičare i vlasnike plovnih objekata prisiljava da koriste – i plaćaju! - uslugu nautičkog sidrišta i protiv svoje volje, ili da u suprotnom preuzmu rizik kršenja Pravilnika i posljedice koje ono donosi. Uz to, primjena pravilnika onemogućava nautičarima pristup sidrištu ukoliko su sve bove popunjene, bez obzira želi li ili ne želi vlasnik brodice platiti uslugu priveza na bovu. Ne treba posebno niti napominjati da će ovakva nerazumna i nelogična odluka uzrokovati – a već i uzrokuje! - brojne sukobe između nautičara i koncesionara, što ostavlja ružan dojam na ukupno nautičku ponudu u Hrvatskoj i demotivira brojne inozemne nautičare da se iduće godine vrate na Jadran.
Uz to, skrenuli bismo pažnju Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture na još jednu nelogičnost koja se odnosi na posvemašnji nedostatak kontrole kvalitete nautičkih priveza i bova u vlasništvu koncesionara. Naime, nigdje i niti jednim pravilnikom niti odredbom nije predviđeno kontroliranje kvalitete sidrenih priveza i bova i njihove sigurnosti i pouzdanosti, te ne postoji odredba koja će prisiliti koncesionara, odnosno vlasnika bova i privezišta, da podmiri eventualnu nastalu štetu na plovnom objektu zbog loše izvedenog priveza, odnosno puknuća lanca ili konopca kojim je bova privezana za morsko dno, u slučajevima kada plovni objekt potone ili na njemu iz spomenutih razloga nastanu teža oštećenja. Podsjećamo kako su se slični slučajevi potonuća ili oštećenja plovila uslijed nesigurnog priveza ili bove već događali, što nas je i motiviralo da pokrenemo rješavanje ovog do sada zanemarenog problema. Naime, podsjećamo da koncesionar za korištenje priveza ili bove od nautičara ubire nemalu naknadu, iz čega proizlazi logičan zaključak da bi korisnicima priveza ili bove trebao jamčiti i kvalitetu i sigurnost veza.
Sugerirali bismo svakako da se budućim zakonskim propisima ili pravilnicima svi koncesionari obvežu na sklapanje police osiguranja, iz koje bi se namirila šteta vlasnicima brodica ili charter kompanijama u slučajevima kada dolazi do oštećenja plovila koje koristi privez ili bovu, ili da se obveza koncesionara da nadoknadi eventualnu štetu regulira na neki drugi način, te da se takva obveza precizira i odredi budućim zakonskim propisom. U buduće zakonske i podzakonske akte svakako bi trebalo uključiti i odredbe koje se odnose na standardizaciju priveza i bovi, te na potrebu redovitog inspekcijskog nadzora tehničke izvedbe i sigurnosti priveza i bovi koje koncesionar koristi.
Dolje prikupljenim potpisima članova foruma Nautica Portala i ostalih nautičara apeliramo na Ministarstvo da preispita navedene sugestije i uključi ih u budući Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, ali i ostale podzakonske akte kako bi podiglo razinu sigurnosti plovidbe na Jadranu i time izbjeglo nemile scene koje se učestalo ponavljaju tijekom nautičke sezone.
Nautica Portal