Za trajnu suspenziju Nikole Kolaka (VK)

Rodila sam dvoje djece.
Cula sam da ima dosta loših doktora u vinkovačkim bolnicama.
Dvije prijateljice također sa uredno pracenom trudnoćom završile su loše.
Jedna je dobila dijete s posebnim potrebama sa puno dijagnoza toliko da je bolest ne definirana (danas dijete ima 17 godina a i dalje je nesamostalno) a u drugom slučaju je mama završila katastrofalno s cijelim donjim dijelom tijela i oporavljala se bolno i dugo.
Sestrična iz Zagreba je isto tako imala cijelu trudnoću urednu a iza poroda brzo se vidjelo da puno toga nije u redu (danas dijete ima 7 godina) i to je još jedno dijete s posebnim potrebama svaki dan, svaki sat i biti će cijeli život nesamostalno.
I psihički i fizički.
Ja sam se dvije trudnoće tresla od straha.
Ne po cijele dane.
Trudila sam se da to bude što manje.
Ali zadnji dani su mi bili jači.
3 posto da možda "nešto" neće biti u redu a 97 posto da ću završiti u krivim rukama.
Instinkt mi je bio točan.
Ali sam ipak dobro prošla.
Neću o detaljima jer prvi put mi je bilo prebolno i prije poroda i nakon buđenja, drugi put sam imala sjajnog doktora ali trudove točno 7 sati prije dogovorenog za carski.
Tu mi je među vrijeme dok sam prešla iz ruku dva mlada nadobudna doktora u ruke iskusnog koji je u minuti prolistao moje nalaze i rekao idemo... prošlo prestresno da mi je uzelo bar par godina života.
Zahvaljujem svaki dan Bogu i "svetom" iskusnom doktoru koji je bio dežurni.
Kad sam se probudila opet je bio ispred mene i profesionalno me pitao kako se osjećam...preslabe su riječi za opis njegove minimalno- maksimalne brige, sigurnosti koje mi je dao.
Zamislite nisam mu ni platila pa ni ime saznala a svoj posao je obavio profesionalno.
No to je moj slučaj.
A moja preporuka kad zbrojim sve priče i iskustva od 20-38 godine: tražite doktora po preporuci i platite (nnaravno ako ikako možete) jer eto "vrijeme" je takvo.