Suglasna sam

Slažem se. Lidija Starčević

Suglasna sam. Branka Tomšić

Suglasna sam. Monika Sakoman

Sandra Bala, suglasna sam

Suglasna sam Dubravka Koturović

Suglasna sam

Ja, Rozana Mužić, suglasna sam s objavom svog komentara prilikom potisivanja peticije na vašem instagram profilu. Hvala!

Suglasna sam.. ZELJKA FRANJCEVIC

Suglasna sam. Josipa Lazarević

FT Suglasna sam

Tajana Jularić - suglasna

Danijela Zovko Suglasna sam

Slažem se sa objavom komentara,jer više stvarno nemam "razumijevanja" za ignoriranje i zanemarivanje nas oboljelih od vecine "doktora i struke" koji jednostavno "zatvaraju oči" pred problemima i bolovima sa kojima se borimo i koji niti ne pokušavaju doznati nešto više o tome...😏🙃😢 Ružica Adrić

Suglasna sam

 

Pozdrav, potpisala sam peticiju ali nisam ostavila komentar, pa evo šaljem tekst sad. Ako mislite da ima smisla i ako želite slobodno ga objavite. Ivana Mioč Što je život s kroničnom bolešću znaju samo oni oboljeli od nje. Nitko drugi zapravo. Ne oni koji nas gledaju sa strane, ma koliko empatije i ljubavi imali za nas. Ma koliko nam u najtežim trenucima pomagali. Koliko truda, energije, radnji i vremena uzima da bih mogla donekle normalno funkcionirati u svakodnevnom životu. Koliko mi stres pogoršava stanje, koliko sam ponekad kronično umorna i iscrpljena, koliko strepim hoće li u nekom trenutku nešto zaboljeti... Smijem li danas zgriješiti pa pojesti taj burek ili popiti tu pivu? A baš bih. Jer sve smo mi prošle (ili ćemo proći) bar jednu operaciju, sve smo mi pokušale (ili ćemo pokušati) neki vid hormonske terapije. I sve mi u nekoj fazi bolesti dođemo do točke da istražujemo prehranu, suplemente i razno razne druge načine pronalaska čim lakšeg suživota s endometriozom, jer zapravo medicina nema rješenje za nas. I onda dobro razmislim o tom bureku pa se nađe na mom tanjuru rijetko, puno rjeđe nego što bih voljela. A i ona piva isto. Pri tome sam svjesna da ima žena kojima je daleko teže nego meni, koje trpe daleko jače bolove nego ja trenutno, koje su prošle daleko više operacija, izgubile daleko više tkiva, djelića sebe...Ali isto tako znam da, kad i miruje, ona nije nestala i ako odluči podsjetit će me na to svojim nimalo nježnim dodirom. Pišem ovo zapravo da dam jedan pogled iznutra, pogled osobe koja živi s endometriozom i koja zna što je život s kroničnom bolešću. Pišem ovo da makar malo doprinesem onom prvom koraku - podizanju svijesti u društvu. Jer znam da do konkretnih koraka donošenja javno zdravstvenog plana za sustavno bavljenje endometriozom u Hrvatskoj predstoji još dalek put. Zato ovaj prvi korak.

Suglasna sam. Podržavam inicijativu jer malo se o endometriozi zna, i ne doživljava se uopće kao nešto ozbiljno, a je ozbiljno. Ja godinama živim s endometrizom, na dane sam dobro a na dane jedva odem na posao i odradim sve kako treba. Naravno, na žalost, tako sam se naučila, simptome na bilokoje načine pokušavam prekriti. Znam da to nebi trebalo biti tako, ali živimo u takvom društvu gdje je prekrivanje i trpljenje normalno.