ZA DOM SPREMNI nisu bili zločinci
PRIJEDLOG JAVNOG STAVA / INICIJATIVE
Naslov: "Za dom spremni" – kontekst 1991. nije isto što i 1941.
1. Polazište
Poštujemo sve nevine žrtve ratova – bilo da su stradali u Drugom svjetskom ratu, bilo u Domovinskom ratu. Vjerujemo da nijedna žrtva nije veća od druge, ali da nijedna ne smije biti zaboravljena.
Domovinski rat je bio obrambeni, pravedan i oslobodilački rat. U njemu su hrvatski branitelji, često nenaoružani i sami, stajali spremni za obranu doma, obitelji i naroda. U tom kontekstu, mnogi su koristili pozdrav „Za dom spremni“ ne kao izraz mržnje ili ideologije, nego kao simbol odlučnosti i otpora.
2. Razlika između 1941. i 1991.
Svjesni smo da je isti pozdrav bio korišten i kao službeni pozdrav u NDH 1941. – u režimu koji je provodio masovne zločine, rasne zakone i progon. Taj režim je neprihvatljiv za bilo koju suvremenu demokraciju.
Ali 1991., taj isti pozdrav nosio je drugo značenje – i nije se koristio u svrhu progona, nego obrane. Postrojbe poput HOS-a, koje su koristile taj pozdrav, branile su Vukovar, Dubrovnik, Sunju, Pakrac, Gospić i druge dijelove Hrvatske – rame uz rame s ostalim legalnim oružanim snagama
3. Moj prijedlog: Zakonsko i društveno razlikovanje
Zalažemo se za:
Zabranu ustaškog pozdrava "Za dom i poglavnika spremni" – jer jasno pripada zločinačkom režimu.
Zabranu javnog promoviranja NDH i ikonografije koja slavi zločine.
Ali i za priznanje da „Za dom spremni“ korišten 1991. u kontekstu obrane domovine ne smije biti automatski kriminaliziran.
Predlažemo model koji:
dozvoljava korištenje znakovlja u povijesnom i braniteljskom kontekstu, kao što je npr. znak HOS-a na spomen-pločama, grobljima, vojnim spomenicima,
ne dopušta korištenje pozdrava u političke ili komercijalne svrhe, čime bi se izbjegla zloupotreba.
4. Što želimo izbjeći
Relativizaciju ustaških zločina – ustaše nisu ni „romantičari“ ni „hrvatski partizani“.
Ali ni demonizaciju hrvatskih branitelja, koji su 1991. ginuli za domovinu, bez mržnje prema drugima.
Krajnje ideološke sukobe koji odvlače pažnju s pravih problema branitelja i društva.
5. Zaključno
> Hrvatski branitelji nisu uzvikivali „Za dom spremni“ iz mržnje, nego iz ljubavi prema domovini.
To zaslužuje poštovanje, povijesni kontekst i zakonsku razliku. Pozdrav iz 1991. i onaj iz 1941. nisu isto – jer ljudi koji su ga koristili nisu isto.
Pozivamo na:
razboritost,
povijesnu točnost,
i zakon koji štiti i slobodu, i dostojanstvo, i istinu.