Za redovnu kontrolu svih rodilišta u RH

Iza mene dva poroda, prvi u Os bio je vrlo traumatičan. Mislila sam da ću umrijeti, nitko me nije ni pogledao iako sam ih zvala jer su mi rekli da nikako ne smijem tiskati, a dobila napone... Probušili mi vodenjak iako se jedan doktor s tim nije složio, doktorica je ipak to napravila... Davali mi injekcije bez riječi, nit znam šta nit zašto. Nitko me nije ništa pitao. Molila sam gazu da malo usta ovlazim jer mi se gornja usna doslovce zalijepila za zubno meso koliko su mi usta bila suha. Dobila sam samo podrugljiv osmjeh. Molila sam da me netko pogleda jer bolovi su bila intenzivni i tijelo mi je tražilo da tiskam ,a kako su mi rekli da ne smijem, bojala sam se svega. U jednom trenu sam rekla da ne mogu više, a na to mi je babica objasnila da nemam pojma šta me još sve čeka... Smilovala se i rekla da se okrenem da me pogleda... Okrenula sam se i ona je počela vikati doktoricu da je porod počeo. Dva sljedeća truda i beba je bila vani. Nakon poroda ostavljena na hodniku na propuhu mokra, iznemogla... 10 dana nisam mogla sjesti normalno i kada sam pitala doktora zašto me trtica toliko boli, priznao je da mi je beba dugo udarala u trticu i da kad sam dobila napone trebala sam tiskati. A ja tad bila na boku čupala kosu sa glave od bolova... Na svu sreću sve je prošlo dobro, rodila sam zdravog dječaka ali sjećanje na taj dan je trauma za mene... 

2. Porod obavljen uVukovaru i mogu reći da je to jedno predivno iskustvo. Riječi ohrabrenja nije nedostajalo, dobijala tople obloge na međicu, spricali me vodom da me osjeze..babica sjedila pored mene i mjenjala mi obloge, disala zajedno samnom.  Toliko topline i ljudskosti sam osjetila da nisam mogla vjerovati. Svaka čast, to su ljudi! Rekla sam im nakon poroda da bih uz njih rađala bez problema jednom godišnje :) svi su se nasmijali i kad sam odlazila sa kćerkom iz bolnice doktorica na hodniku viče vidimo se nagodinu :)