Protiv ukidanja "Oskara znanja"

Dugogodišnja sam prosvjetna radnica ( 36 godina radnoga iskustva) i tijekom cijeloga radnog vijeka poticala sam svoje učenike ( oko 1000 učenika jedne četvrti u Osijeku) da su rad, trud i znanje najvažnije stvari u životu. Odgajala sam ih, uz obrazovanje, da upornost i odricanje dovode do ciljeva, a to je izvrsnost u određenome području. U ovome društvu izvrnutih vrijednosti duboko sam razočarana jer sve ono u što sam vjerovala i prenosila na svoje učenike potpuno je marginalizirano. Tijekom radnoga vijeka imala sam radost i zadovoljstvo raditi s darovitim učenicima koji su postizali izvrsne rezultate na natjecanjima i smotrama, literarnom, novinarskom i dramskom stvaralaštvu ili na natjecanjima u poznavanju hrvatskoga jezika. Učitelj sam savjetnik već desetak godina ( prije toga mentorica 5 godina) i od " svojih" studenata, pripravnika( 13) očekujem rad i trud u postizanju viših ciljeva. Ovim potezom duboko sam razočarana ( struka je već davno obezvrijeđena) i ne znam kako sutra stati pred svoje učenike i poticati ih na upornost, rad i izvrsnost. Osjećam se licemjerno iako tomu nisam pridonijela. Uza sve to, gledam i slušam o bahatosti s kupaonicama ministara, zgrada, ureda, tajnica tajničinih podtajnica i savjetnika s lažnim diplomama peglanja kartica... Gdje je tomu kraj? Ja ne vidim svjetlo na kraju tunela. Još mi samo ostaje nada u GLAS naroda.