Protiv provincijalizacije humanističkih i društvenih znanosti

Trenutno je u tijeku javna rasprava o Nacrtu Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja te je stoga pravo vrijeme za raspravu o njegovim najprjepornijim aspektima. Smatramo kako bi usvajanje novog Pravilnika u trenutnom obliku bilo izrazito štetno za humanističke i društvene znanosti u Hrvatskoj zbog neopravdanog uvođenja jezičnog kriterija koji propisuje broj članaka koji se moraju objaviti na hrvatskom jeziku.

Radi se o ograničenju prema kojemu polovica članaka potrebnih za napredovanje unutar humanističkih znanosti mora biti na hrvatskom jeziku, na kojemu moraju biti i po dva rada za svaki izbor u zvanje za društvene znanosti. Ograničenje je uvedeno pod krinkom brige za razvoj hrvatskog kao jezika znanosti te zbog hrvatske znanstvene terminologije.  Međutim, jasno je kako navedena briga nije bila na umu autorima Pravilnika, jer da jest, slično ograničenje bi se uvelo za sva znanstvena područja.

Drugi spominjani razlog je navodna okrenutost društvenih i humanističkih znanosti nacionalnoj baštini. Prvo, to nije točno, većina humanističkih i društvenih znanosti nije usmjerena prema nacionalnoj baštini (primjeri za to su, između ostalih, anglistika, germanistika, filozofija, psihologija i sociologija). Drugo, čak i da to jest istina, ostaje nejasno zašto se navedeno ograničenje uvodi. Naime, koji je bolji način promoviranja i razvijanja nacionalne baštine od pisanja radova koji će biti dostupni što široj publici. Čini se da, pretpostavljajući da ona neće zanimati nikoga izvan Hrvatske, autori Pravilnika uvelike umanjuju vrijednost hrvatske nacionalne baštine te, uvođenjem spornih mehanizama, ograničavaju vidljivost onih znanstvenika koji su u stanju objaviti radove o hrvatskoj baštini u međunarodnim časopisima.

Radi se o pokušaju provincijalizacije i marginalizacije humanističkih i društvenih znanosti u odnosu na druga znanstvena područja. Izgledno je da će spomenuto ograničenje dovesti do smanjenja kvalitete znanstvenih radova. Naime, kako bi bili kompetitivni pri apliciranju na znanstvene projekte, istraživači i potencijalni voditelji projekata moraju imati znanstvene radove objavljene u međunarodnim časopisima koji su indeksirani u relevantnim bazama podataka te koji imaju međunarodno značajan čimbenik odjeka. Međutim, ukoliko polovica njihovih radova mora biti izdana na hrvatskom, u hrvatskim časopisima, oni kreću s nepovoljnije početne pozicije u odnosu na ostala znanstvena područja jer moraju značajan dio svoga vremena utrošiti na objavljivanje u domaćim časopisima s mnogo slabijim čimbenikom odjeka.

Također, ova je mjera u neskladu sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije  donesenom 2014., u kojoj Mjera 2.3. navodi kako će se „afirmirati i poticati znanstvenu izvrsnost i međunarodnu vidljivost“, te sa Strateškim planom Hrvatske zaklade za znanost 2014.-2018. u kojem stoji kako je nedostatak hrvatske znanosti „nedovoljna primjena međunarodnih mjerila u sustavu vrednovanja postignuća pojedinih znanstvenika, bez prepoznatljive međunarodne istraživačke komponente“. Međunarodno rangiranje, rangiranje unutar domaćih institucija te financiranje sveučilišta i fakulteta također se temelji na istraživačkoj vidljivosti institucije, stoga bi, posljedično, fakulteti humanističkih i društvenih znanosti mogli dobivati negativne bodove u odnosu na znanosti koje nisu ograničene ovakvim pravilnikom.

Ovakav kriterij ograničava slobodu znanstvenog stvaralaštva te pravo na obranu od svake državne povrede i zadiranja u prava koja se tiču otkrića i diseminacije znanja (Ustav Republike Hrvatske, Čl. 68, st. 1 ), ograničava mobilnost istraživača (Pravilnik krši Akcijski plan za mobilnost EU, Akcijski plan za mobilnost istraživača RH i Deklaraciju o pristupanju Europskoj povelji za istraživače) te je protivan načelima Europske povelje za istraživače (European Charter for Researchers) i Kodeksa o zapošljavanju istraživača (Code of Conduct for the Recruitment of Researchers).

Jezično ograničenje ima i vrlo nepovoljne praktične posljedice; zbog malog broja znanstvenih časopisa na hrvatskom jeziku, znanstvenici u uredništvima tih časopisa steći će zabrinjavajuće privilegiran položaj te će na taj način moći odlučivati o sudbinama i napredovanjima svih hrvatskih znanstvenika. Također, postoje znanstvena polja za koja ne postoje specijalizirani časopisi na hrvatskom jeziku, što znači da znanstvenici iz tih područja neće moći ispuniti uvjete za napredovanja.

Na kraju, potrebno je istaknuti koliko je ovakva mjera apsurdna i u neskladu sa svim deklariranim ciljevima hrvatske znanosti. Tako, primjerice, ministar znanosti, obrazovanja i sporta preko medija poručuje mladim znanstvenicima kako je dobro da odlaze u inozemstvo obrazovati se i usavršavati se, ne napominjući pritom kako ih pri povratku čeka bolno otrežnjenje jer se njihovi kolege, koji su cijelo vrijeme studirali i radili na istom mjestu, nalaze u značajnoj prednosti jer imaju radove na hrvatskom. Slično vrijedi i za sve uspješne hrvatske znanstvenike koji bi se jednom mogli poželjeti vratiti u domovinu i doprinijeti razvoju hrvatske znanosti te za strane stručnjake koji rade na hrvatskim istraživačkim institucijama ili koji tek razmišljaju o toj mogućnosti.

Stoga tražimo da se iz novog Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja izbrišu sljedeće stavke:

(Društvene znanosti) Članak 17. stavka (14) Za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika pristupnik mora imati najmanje dva rada objavljena na hrvatskom jeziku, a za izbor u svako više zvanje pristupnik mora imati najmanje po dva rada objavljena na hrvatskom jeziku nakon prethodnog izbora.

(Humanističke znanosti) Članak 25, stavka (7) Polovica radova od propisanog minimuma potrebnog za izbor u određeno znanstveno zvanje mora biti objavljena na hrvatskom jeziku. Barem jedan rad od propisanog najmanjeg broja mora biti objavljen na jednom od svjetskih jezika ili jezika relevantnih za određenu struku.

S obzirom na nevoljkost članova Stručnog povjerenstva za izradu Pravilnika da brane navedeno jezično ograničenje ili ponude bilo kakve argumente (kako u medijima tako i na organiziranim predstavljanjima Pravilnika te u javnoj raspravi na Forumu), prebacivanje 'krivnje' na Područna znanstvena vijeća, te opći dojam kako ne postoji volja da se navedeno ograničenje ukine, smatramo kako je potrebno reagirati ovom peticijom kako bismo ukazali na važnost brisanja navedenih stavki.

Brisanjem navedenih odredbi ne bi se zakinulo one koji objavljuju na hrvatskom jeziku, naprotiv, unutar humanističkih znanosti ukinuo bi se i uvjet objavljivanja barem jednog članka na stranom jeziku. Ovime se nikako ne oštećuju nacionalni interesi akademskih institucija Republike Hrvatske, niti se diskriminira upotreba hrvatskog jezika u znanosti. Dakle, ne radi se o tome da netko želi zabraniti ili omalovažiti objavljivanje na hrvatskom jeziku, već se samo znanstvenicima želi pružiti mogućnost izbora. Naprotiv, brisanjem ove stavke znanstvenicima se ostavlja sloboda da sve svoje članke objavljuju na hrvatskom ukoliko to žele. Ostavljanje otvorene mogućnosti da se znanstvene publikacije pišu na hrvatskom ili bilo kojem drugom svjetskom jeziku može značajnije doprinijeti slobodi znanstvenog rada, promociji hrvatske znanosti te konkurentnosti hrvatskih znanstvenih institucija na svjetskoj razini.