Dugogodišnja sam prosvjetna radnica ( 36 godina radnoga iskustva) i tijekom cijeloga radnog vijeka poticala sam svoje učenike ( oko 1000 učenika jedne četvrti u Osijeku) da su rad, trud i znanje najvažnije stvari u životu. Odgajala sam ih, uz obrazovanje, da upornost i odricanje dovode do ciljeva, a to je izvrsnost u određenome području. U ovome društvu izvrnutih vrijednosti duboko sam razočarana jer sve ono u što sam vjerovala i prenosila na svoje učenike potpuno je marginalizirano. Tijekom radnoga vijeka imala sam radost i zadovoljstvo raditi s darovitim učenicima koji su postizali izvrsne rezultate na natjecanjima i smotrama, literarnom, novinarskom i dramskom stvaralaštvu ili na natjecanjima u poznavanju hrvatskoga jezika. Učitelj sam savjetnik već desetak godina ( prije toga mentorica 5 godina) i od " svojih" studenata, pripravnika( 13) očekujem rad i trud u postizanju viših ciljeva. Ovim potezom duboko sam razočarana ( struka je već davno obezvrijeđena) i ne znam kako sutra stati pred svoje učenike i poticati ih na upornost, rad i izvrsnost. Osjećam se licemjerno iako tomu nisam pridonijela. Uza sve to, gledam i slušam o bahatosti s kupaonicama ministara, zgrada, ureda, tajnica tajničinih podtajnica i savjetnika s lažnim diplomama peglanja kartica... Gdje je tomu kraj? Ja ne vidim svjetlo na kraju tunela. Još mi samo ostaje nada u GLAS naroda.

#103: -  

 Svaka čast na komentaru.

Ovo bi trebali potpisati svi prosvjetni djelatnici jer ipak se ovim činom pljuje njihov trud, odnosno trud njihovih kolega koji su tu djecu koja trebaju dobiti Oscar znanja, svojim trudom i zalaganjem doveli do priznanja najboljih, na ponos i čast svih profesora/ica i učitelja/ica.