soc radnici rade sa brojevima,ne razmišljaju da se svi razlikujemo,a rade na principu jednog obrasca za sve obitelji....na taj način uveliko znaju dovesti do velikih propusta i uništavanju same obiteli,tj. što je za obitelj najbolje...poslije se pravdaju da sud donosi rješenje,da oni tu ništa ne mogu....nije istina oni su dio kraka hobotnice...policija,soc. raf,sud,DORH i na temelju njihove ne_stručne,često olake analize dovode do niz tragićnih sudbina djece,žena i muškaraca,pogotovo što na taj način dovode u ljude osječaj nepravde i vrlo često su iz tih razloga veliki krivci samom nasilju,a usudit ću se reći i onoj vrsti najtežeg nasilja,ubojstva....mada bi se moglo i o tome raspravljati,koje je nasilje najteže,jer nasilje je nasilje...bilo fizičko,bilo psihičko,bilo materijalno...apsolutno podržavam da se CZSS reorganizira i educira na pravedniji način sa punom odgovornošću za svoje propuste i rad i to u cijeloj RH jer zabluda je da samo regionalni centri rade na taj način...to je pravilo u cijeloj Hrvatskoj,a kao posljedica se vidi sve više razvoda,ubojstva,samoubojstva,psihičko-depresivnih stanja idr. što smatram jednim od velikih problema ove zemlje i za prosperitet...

#6: -  

Još nikada nisam čuo za slučaj da je centar za socijalni rad napravio nešto u korist djeteta.  Jer da rade u korist djeteta onda bi im bilo u interesu i vodili bi brigu o tome da dijete redovito viđa oba roditelja jer dijete treba oba roditelja. Također, mogli bi ponekad pokrenuti i neke inicijative jer su oni ipak ljudi "iz prakse" pa reći koliko se roditelja nakon presuda zaista i pridržava dogovora, pa ažurnije reagirati i sankcionirati one koji se ne pridržavaju. Na žalost , gospođe koje tamo rade kao da nemaju srce, osjećaje i svoju djecu, jer da imaju onda bi malo manje radile po obrascu, a puno više u interesu djeteta. No one su očito frustrirane svojim osobnim životima, što kompenziraju trošenjem novca nas poreznih obveznika na frizure, lakiranje noktiju, odlazak na tržnicu za vrijeme radnog vrmena (čast izuzecima). Oni nikada nisu nadležni za ništa, ali im zato odlično ide prebacivanje loptice.

Osobno mislim da bi bilo puno više pravde kada alimentacije uopće ne bi bilo jer onda bi se vidjelo kome je zaista stalo do djeteta, a kome do novca.

A također, i onaj slučaj gdje su roditeljima oduzeli djecu jer nemaju dobre materijalne uvjete. U kakvo smo se mi društvo pretvorili kada je djetetu bolje kod nepoznate osobe u zlatnom krevetu u kućerini sa 10 soba, nego u jednoj sobi sa biološkim roditeljima i sa šnitom kruha za jest. Koliko je naših djedova i baka tako odraslo i bili su kvalitetnije osobe nego neki današnji bogatunski fićfirići.