Za našu djecu bez maski u školama 2021./2022.

Dana 26.08.2021.g. donesene su Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije bolesti COVID-19 vezano uz rad predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola u školskoj godini 2021./2022.g donesene od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Budući su u RH obvezujući isključivo zakoni izglasani u Saboru, naime Ustav navodi da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom (čl 16.), koji o ovoj temi nije donesen.
No člankom 64.st.2 Ustava RH jeste definirano da su roditelji dužni osigurati djetetu pravo na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.
Ja kao roditelj smatram ove neadekvatno donesene mjere zlouporabom ove zdravstvene krize, te držim da moje dijete ima pravu na slobodu i razvoj u skladu sa svojom dobi i aktualnim propisima te kao roditelj u punoj mjeri konzumiram svoja prava dodijeljena mi Ustavom RH, Konvencijom o pravima djeteta, Obiteljskim zakonom i dr. zakonima i međunarodnim konvencijama. Preventivne mjere za koje nisu provedena adekvatna ispitivanja, i to za bolest koja niti ne ugrožava djecu i čija stopa smrtnosti (kod populacije mlađe od 20 god) iznosi 0,0000002% su apsolutno neprihvatljive.

Preporukom nošenja maski kao da se ne uzima u obzir problematika lakog nastanka hipoksije (manjka kisika) kod djece, čiji prvi simptomi čine umor, slabost, osjećaj hladnoće, slabljenje pamćenja i koncentracije, lupanje srca, bolovi u mišićima, bljedilo, vrtoglavica, razdražljivost, česte infekcije i pojačano lučenje želučane kiseline, niti već evidentnu činjenicu da maske pogoduju i razvoju bakterija, plijesni, gljivica i osipa oko usta, a da ni ne ulazimo u psihološke utjecaje njihovog nošenja na razvijanje socijalnih vještina djece.
Proteklog tjedna je čak i Predsjednik RH javno izjavio da su mjere bespotrebne i besmislene (njegove ovlasti su da prati ustavnost u radu državnih tijela), a dok niti Ministarstvo niti Stožer nisu preuzeli nikakvu odgovornost za mjere koje protuzakonito propisuju, zapravo baš osobe koje ustraju na provođenju takvih (neosnovanih) mjera mogu biti i osobno tužene (npr. odredbe Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, &1/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21) - čl 291. Zlouporaba položaja i ovlasti, čl 139. Prijetnja, čl 125. Povreda ravnopravnosti, čl 138. Prisila, čl 146. Nedozvoljena uporaba osobnih podataka, ili po odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08,112/12) za diskriminaciju ili povredu dostojanstva djeteta.. ). Kaznena djela počinjena prema djetetu po službenoj dužnosti preuzima DORH koji onda pokreće kazneni postupak prema odgovornoj osobi koja je napravila povredu.

Ovdje je važno istaknuti i čl.20 Ustava RH „ Tko se ogriješi o odredbe Ustava o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.“
Dakle, nitko nema pravo postupati suprotno odredbama Ustava bez da je osobno odgovoran, a Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini u čl 2. navodi „Interesi i dobrobit ljudskog bića imaju prednost nad samim interesom društva ili znanosti“.

POTPISNICI PETICIJE NISU SUGLASNI i NE DOPUŠTAJU da se na našoj djeci vrši mjerenje temperature, da ga se prisiljava na nošenje maske na licu niti sam suglasna sa bilo kakvom drugom medicinskom dijagnostikom ili prevencijom bez moje nazočnosti i izričitog unaprijed dobivenog mog pismenog odobrenja, što uključuje i tretiranje dezinficijensima, testiranja, nenajavljene liječničke preglede, cijepljenje itd. te ćemo odgovorne osobe unutar škole smatrati i kazneno odgovornima za poduzimanje takvih akcija bez našeg znanja nad maloljetnim djetetom kao kršenje prava naše djece.

Zakon o zaštiti prava pacijenta u čl 6. također definira: Pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka, dok Opća deklaracija o bioetici i ljudskim pravima, 2005.g. u članku 6.1. kaže „Bilo koja preventivna, dijagnostička ili terapeutska medicinska intervencija može se provesti samo uz prethodni i slobodni pristanak dotične osobe koji podrazumijeva dobivanje dodatnih informacija.“

Također, USKRAĆUJEMO SUGLASNOST školi za dijeljenje bilo kojih osobnih podataka naše djece ili nas kao roditelja, budući da prema Zakonu o zaštiti prava pacijenta (NN 169/04, 37/08) i Zakonu o zaštiti osobnih podataka i Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR) škola kao i liječnici nemaju pravo prosljeđivati ikakve podatke bez potpisa i odobrenja roditelja. Svaki zahtjev mora biti dostavljen pismeno svakom roditelju i potpisan od svih aktera i u njemu moraju biti navedeni članci i zakoni po kojima se isto traži. Roditeljev pristanak treba biti zaprimljen također u pisanoj formi.

Za kraj napominjemo još da iako su se tijekom protekle školske godine, pojavljivale u medijima nesmotrene izjave da bi se učenika moglo udaljiti s nastave i poslati ga kući ukoliko se ne pridržava propisanih mjera, ističemo da takvo postupanje nije utemeljeno niti u jednom zakonu, niti čak u Pravilniku o kriterijima izricanja pedagoških mjera), a u direktnom je sukobu sa Ustavom garantiranim pravom na obrazovanje. Također je na tu temu i Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu dao mišljenje „da ne postoji pravni temelj za udaljenje učenika s nastave“ u tim situacijama.

Dakle, nitko nema pravo uvjetovati dječje obrazovanje i boravak u školama bilo kakvim mjerama. Ljudski integritet tjelesni ili psihički je nepovrediv, dok je pravo na obrazovanje Ustavom zagarantirana kategorija te svi moramo biti svjesni svoje osobne odgovornosti pred zakonima RH.

Ukoliko unatoč svemu navedenom ipak smatrate da postoji zakonski utemeljena obveza naše djece na pridržavanje neke od navedenih mjera, molimo Vas da nam se pisanim putem očitujete o kojem se točno propisu, zakonu, rješenju, presudi ili aktu radi.